Sa Alikovim vidom se nešto dešavalo: istovremeno se gasio i izoštravao.Sve se pomalo uvećavalo i gubilo čvrstinu.Lica prijateljica odjednom su postala vodnjikava, a predmeti pomalo tekući, ali to strujanje je bilo gotovo prijatno, uz to je na novi način pokazalo veze između stvari.Ugao sobe bio je urezan usamljenom starom skijom, prljavi beli zidovi bodro su se razbežali od nje na razne strane.To kretanje zidova podržavala je ženska figura koja je sedela na podu u turskom položaju i dodirivala potiljkom pokretni zid.Najčvršći deo slike bila je upravo ta tačka dodira ženske glave i zida.Neko je odozdo podigao roletne, svetlost je pala na tamnu tečnost u flašama i zasijala zelenom i tamnozlatnom bojom.Tečnost je stajala na raznim nivoima i u tom ksilofonu od flaša on je iznenada prepoznao svoj mladalački san.Tih godina naslikao je mnoštvo mrtvih priroda s flašama.Na hiljade flaša.Možda čak više nego što ih je popio…Ne, ipak ih je ispio više.Nasmešio se i zažmurio.Ali flaše nisu nestale: kao izbledeli drhtavi stubići stajale su u pozadini očnih kapaka.Shvatao je da je to važno.Misao je puzala polako i golemo kao rastresiti crni oblak.Te flaše, ritmovi flaša.I muzika je zvučala…Skrjabinova sveta muzika, kako se pokazalo prilikom razmatranja, bila je potpuni promašaj – mehanička i uboga.Tada je počeo da izučava optiku i akustiku.Ni tim ključem se nije ništa otvaralo.Njegove mrtve prirode nisu bile rđave, nego potpuno neobavezujuće.Uz to, tada ni Morandija nije poznavao.Kasnije sve te mrtve prirode kao da je vetar oduvao, ništa nije ostalo.Možda su se sačuvale negde u Piteru kod tadašnjih prijatelja ili kod Kazancevih u Moskvi…Bože, kako su tada pili.I skupljali flaše.Obične su zamenjivali, a strane ili starinske obojenog stakla su čuvali.Kada je strogi deda, bivši cirkusant, oterao Irku iz trupe jer je propustila probu i kidnula sa Alikom u Piter na dva dana, oni su se doselili tu, na mansardu Kazancevih, i živeli skoro tri meseca iznemogli pod bremenom narastajuće strasti…A tog dana došao je u goste poznati pisac za mlade, odrastao, s dve flaše votke.Bio je simpatičan.I Irka je trgnula ramenom nekako drugačije, pogledala iskosa i nešto rekla tišim glasom nego obično, a Alik joj je šapnuo:– Zašto koketiraš? To je ružno. Ako ti se dopada, hajde.On joj se zaista dopao.– Ne, ne u tom smislu. Danas