Article-cluster size (# of articles)
new weight
old weight
lower/upper
Articles count
Total similarity
Avg. similarity
Total chr length
Sentence # average
Sentence # variation
31
4.48
6.53
14.56/0.90
31.00
2.84
0.09
1884.00
1.00
0.00
All clustering variants
Old ranking - len = 31
58 ■ 0.99/0.01 ■ 4 ■ 26.8
Best clustering variants
58 0.99/0.01 4 26.8
Danas

Nagrada za režiju “Ljubomir Muci Draškić” uručena je Andreju Nosovu, za predstavu “Njih više nema” u produkciji Hartefakta, na svečanosti 20. juna u Ateljeu 212, čime je počela manifestacija Mucijevi dani, na kojoj će do 30. juna biti igrane predstave Ateljea 212, kao i iz Novog Sada, Sarajeva i Stokholma, u slavu nekadašnjeg upravnika i proslavljenog reditelja Mucija Draškića (1937-2004).Direktorka Ateljea 212 Gordana Goncić podsetila je da to priznanje nosi podnaslov “Glumci svom reditelju”, a ustanovljeno je pre 20 godina u znak sećanja na velikog reditelja i dugogodišnjeg upravnika Ateljea 212 Mucija Draškića.“Nagradu bijenalno dodeljuje glumački žiri za predstave sa beogradskih scena koje nastavljaju Draškićevu rediteljsku poetiku, a ona ukratko glasi – uspostavljanje ili, kako bi on rekao, vaspostavljanje igre“, izjavila je Gordana Goncić.Plaketu s likom Draškića, rad vajara Zvonka Novakovića, i unikatnu diplomu, rad slikara Ljubisava Milunovića, uručila je Nosovu predsednica glumačkog žirija Svetlana Ceca Bojković.Predstava prema tekstu kosovske autorke Doruntine Baše bavi se sudbinom žene kojoj su u ratu, u krvavom raspadu zemlje, pobili porodicu i koja negde u egzilu, sama u svom neprebolu, čeka sopstveni kraj.“Na izuzetno mudroj i sofisticiranoj dramaturgiji Doruntine Baše, nadgrađuje se u režiji Andrej Nosov u definitivnom umetničkom oblikovanju ove potresne priče, u koju se ugrađuje i sjajan glumački tim, na čelu s Mirjanom Karanović, uz Svetozara Cvetkovića i Albana Ukaja, kao i glasovi porodice koja dolazi na rođendan glavne junakinje (Sadike) drame – porodice, koja više ne postoji, ali živi u njenoj duši”, ističe se u obrazloženju žirija, koje je pročitala Svetlana Bojković.Žiri skreće pažnju i na audio doživljaj koji “doprinosi umetničkom dometu predstave, jer se tako, kao i kroz glumačku igru, dostiže domet dokumentarnosti, što smatramo vrhom glumačkog i pozorišnog umeća”.“Kroz ovu predstavu, gde je tehnika uspela da sjajno posluži umetničkom činu, kroz potresnu priču, bez trunke otužne patetike, kroz odjeke smeha, šale, humora i pesme iz punoće nekadašnjeg života, koji više na postoji, reditelj i glumci nas vode do čiste i duboke katarze, u kojoj se, kao gledaoci, suočavamo sa sobom. Danas