Na izuzetno mudroj i sofisticiranoj dramaturgiji Doruntine Baše, nadgrađuje se u režiji Andrej Nosov u definitivnom umetničkom oblikovanju ove potresne priče, u koju se ugrađuje i sjajan glumački tim, na čelu sa Mirjanom Karanović, uz Svetozara Cvetkovića i Albana Ukaja, kao i glasovi porodice, koja dolazi na rođendan glavne junakinje drame – porodice, koja više ne postoji, ali živi u njenoj duši. U predstavi je prisutan još jedan veoma važan segment, što je, takođe, rediteljski postupak u okviru pozorišnog tima, a to je audio doživljaj, koji doprinosi umetničkom dometu predstave, jer se tako, kao i kroz glumačku igru, dostiže domet dokumentarnosti, što smatramo vrhom glumačkog i pozorišnog umeća. Kroz ovu predstavu, gde je tehnika uspela da sjajno posluži umetničkom činu, kroz potresnu priču, bez trunke otužne patetike, kroz odjeke smeha, šale, humora i pesme iz punoće nekadašnjeg života, koji više na postoji, reditelj i glumci nas vode do čiste i duboke katarze, u kojoj se, kao gledaoci, suočavamo sa sobom. Telegraf