Prešao preko praga.„Otvorio sam vrata i tamo je bio taj tip – glavni tip – možda metar i po visok“, priseća se Svaibu.„Seo je na krevet, okrenuo nam leđa, zapalio cigaretu i počeo nešto da kucka na laptopu.„Sećam se kako sam pomislio ‘brate, pa ne može da se puši u hotelskoj sobi.„Nije govorio engleski, pa je tu bio i prevodilac – imao je nekih 20-ak godina, vitak, sa naočarima.„Ponudio nam je piće i odmah prešao na stvar“.A stvari su bile jednostavne.Bromli je u narednom meču protiv Istborna trebalo da na poluvremenu gubi 2:0.Ako bude tako, opklade će biti isplaćene.U drugom poluvremenu su Svaibu i ostala četvorica igrača mogli da igraju normalno.Bilo im je ponuđeno 100.000 funti.„Znam da su moji saigrači bili neodlučni, ali kako se približavao dan utakmice, ja sam sve više bio za tu opciju“, kaže Svaibu.To se i dogodilo.Pred ukupno 655 navijača, Bromli je u 40. minutu prvog poluvremena skrivio dva penala – prvi je napravio igrač koji nije imao veze sa nameštanjem meča – a potom i tokom sudijske nadoknade vremena posle igranja rukom u kaznenom prostoru.Istborn je oba penala pretvorio u golove i keš je bio u rukama Svaibua.„Otišli smo u svlačionicu na poluvremenu, a trener nas je upitao ‘šta se dođavola ovde dešava?’, kaže on.„Uzeo sam telefon, a tamo je bila poruka od prevodioca sa dva uzdignuta palca.„Mislio sam kako je ovo previše dobro da bi bilo istinito“.Svaibu pad niz fudbalsku piramidu bio je brz, ali je zato pred njim bio uspon u svetu kriminala.Pored toga što je učestvovao u nameštanju mečeva u Bromliju, on je radio i na identifikaciji igrača koji bi isto to mogli da rade i u drugim sredinama.„Pronašao bih ko je najuticajniji igrač, ko je kapiten, ko zamenik kapitena, ko je tu više od dve godine, ko je tu po drugi ili treći put, koliko su utakmica igrali u poslednje dve godine“, kaže on.Svaibu je bio posrednik između onih koji su nameštali utakmicu i grupe u kojoj je bilo oko 50 igrača, organizovao je sastanke i regulisao protok gotovine.„Otišao bih u neki već razrađen biznis – recimo u restoran – otvorio bih neka zaključana vrata koja izgledaju kao da vode u toalet ili ostavu i tamo bih pronašao gomilu naslaganog novca“, kaže on.„Bilo je tu mnogo para.