Međutim, desilo se nešto što se može nazvati rađanjem prvog šešeljoida, patogena koji se lako lepi za domaćina – pripadnika homo sapiensa izazivajući bolest, varajući imuni sistem domaćina koji nema antitela na tu pošast.Ili drugačije – Aleksandar Vučić je prevario prosečnog građanina Srbije (domaćina) servirajući mu potpuno drugu priču od one koju je građanin Srbije slušao 90-tih i na koju nije naivno nasedao (imao je antitela na ratove, nacionalizam, šovinizam, primitivizam, jednoumlje i medijski mrak, korupciju i državni kriminal – jednom rečju, smatrao je da je to iza njega i da nikakav recidiv nije moguć), prezentovao mu je teme poput ekonomije, pomirenja sa komšijama, kosmopolitizam, izgradnju institucija, kvalitetnije obrazovanje, borbu protiv korupcije i pravljenje sistema po meri građana.Kao Šešeljev radikal bez istinskog verovanja u demokratske procese, isfrustriran nezainteresovanošću građana za radikalske prazne priče, bez ikakvog radnog iskustva i ideja, ovaj neostvareni navijač je probao zadnju opciju – da prepiše sve vrednosti koje je srpsko društvo već izvesno vreme baštinilo (a koje Nultom pacijentu de facto, nisu pripadale) i uz malo Tominog stiropora, predstavi sebe kao demokratskog reformatora.Varajući krhku ćelijsku membranu građanina Srbije, ubacio je svoju malignu sekvencu u jezgro ovog društva.