Article-cluster size (# of articles)
new weight
old weight
lower/upper
Articles count
Total similarity
Avg. similarity
Total chr length
Sentence # average
Sentence # variation
27
3.88
8.08
11.87/0.64
27.00
3.07
0.11
1928.00
1.00
0.00
All clustering variants
Old ranking - len = 27
49 ■ 0.99/0.01 ■ 3 ■ 76.8
Best clustering variants
49 0.99/0.01 3 76.8
021

Lejla* je sklonište od porodičnog nasilja našla u sigurnoj kući za LGBTIQ+ ljude „Živjela sam u strahu oduvijek, odmalena.”Tim rečima počinje priču Lejla*, koja već nekoliko meseci živi u LGBTQ+ sigurnoj kući.Kada se pre deset godina iz jedne bliskoistočne države preselila u Bosnu i Hercegovini, ova 26-ogodišnjakinja nadala se da će bar malo moći da živi izvan četiri zida njene sobe.Prevarila se.U BiH je podjedako teško biti lezbejka kada protiv sebe imaš majku, čija su konzervativnost i svakodnevno nasilje deo porodičnog nasleđa. „Bilo mi je normalno da se krijem, da nemam pravo da nešto kažem ili da izađem iz sobe”, priča Lejla za BBC na srpskom.Normalizovala je nasilje koje trpi još od detinjstva, ali pomisao na to šta bi se desilo kada bi njena majka saznala da je gej, užasavala ju je.„Mislim da bi me nagovarala i pritiskala da idem na terapiju preobraćaja, natjerala bi me da čitam Kuran cijeli dan, vjerovatno bi me i tukla.”Čak 72 odsto LGBTIQ+ osoba u BiH doživelo je nasilje, a nasilnici su većiom roditelji, podaci su nevladine organizacije Sarajevsk otvoreni centar.„Pored porodičnog, nasilje je vidljivo na ulici, u školama, na fakultetima, radnom mjestu.”„Zbog nepovjerenja, nepostojanja adekvatnog odgovora institucija i jasne zakonske regulative, LGBTIQ+ ljudi najčešće ne prijavljuju nasilje”, kaže Lejla Huremović, aktivistkinja i psihoterapeutkinja.Strah, koji je Lejla godinama osećala, pojačao se posle prošlogodišnje Parade ponosa, na koju nikada nije smela otići, ali njen heteroseksualni brat jeste. 021

Danas

Priznaje da je, naviknuta na isključenost kvir osoba, već u startu odustala od budućnosti.„Odmah sam joj rekla da ne želim ni brak, ni djecu”, priča Nera.Lagala je sebe.Vremenom je shvatila da odbacivanje ideje braka nije njena želja, nego realnost na koju je primorana.„Otpor prema toj ideji došao je kao odbrana od realnosti da ne bih mogla svoju bolesnu partnericu posjetiti u bolnici, dići kredit, naslijeđivati ono što skupa gradimo”, sjeća se Nera.„Zamislite koliko to u praksi ograničava i naše maštanje o nekoj sretnoj ljubavi.”Kada je shvatila da brak ipak želi znala je da nije moguć u Bosni i Hercegovini, u kojoj to pravo regiluši porodični zakoni dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske.„Da bih mogla živjeti u braku sa svojom partnericom i zapravo ostvariti sva ova prava, morala sam se odseliti iz BiH.”Za ljubav bez prepreka morala je otići. Uz suze, bol i osećaj diskriminacije.„Morala sam napustiti dom i čitav život koji sam gradila godinama.”‘Ljubav je zakon’ Transparenti pred početak šetnjeZakonsko izjednačavanje istopolnih partnera ključni je zahtev, ujedno i slogan, ovogodišnje, šeste po redu, Bh. povorke ponosa.Ovogodišnji slogan „Ljubav je zakon“ šalje dvojaku poruku: ljubav mora biti zaštićena od zakona, ali je i jača od zakona, poručuju organizatori.„Društvene pomake vidimo, ali kada su u pitanju institucije i dalje smo nevidljivi.

Zahtjevi su isti šestu godinu zaredom, ali nijedan nije ispunjen. Danas