Lejla* je sklonište od porodičnog nasilja našla u sigurnoj kući za LGBTIQ+ ljude „Živjela sam u strahu oduvijek, odmalena.”Tim rečima počinje priču Lejla*, koja već nekoliko meseci živi u LGBTQ+ sigurnoj kući.Kada se pre deset godina iz jedne bliskoistočne države preselila u Bosnu i Hercegovini, ova 26-ogodišnjakinja nadala se da će bar malo moći da živi izvan četiri zida njene sobe.Prevarila se.U BiH je podjedako teško biti lezbejka kada protiv sebe imaš majku, čija su konzervativnost i svakodnevno nasilje deo porodičnog nasleđa. „Bilo mi je normalno da se krijem, da nemam pravo da nešto kažem ili da izađem iz sobe”, priča Lejla za BBC na srpskom.Normalizovala je nasilje koje trpi još od detinjstva, ali pomisao na to šta bi se desilo kada bi njena majka saznala da je gej, užasavala ju je.„Mislim da bi me nagovarala i pritiskala da idem na terapiju preobraćaja, natjerala bi me da čitam Kuran cijeli dan, vjerovatno bi me i tukla.”Čak 72 odsto LGBTIQ+ osoba u BiH doživelo je nasilje, a nasilnici su većiom roditelji, podaci su nevladine organizacije Sarajevsk otvoreni centar.„Pored porodičnog, nasilje je vidljivo na ulici, u školama, na fakultetima, radnom mjestu.”„Zbog nepovjerenja, nepostojanja adekvatnog odgovora institucija i jasne zakonske regulative, LGBTIQ+ ljudi najčešće ne prijavljuju nasilje”, kaže Lejla Huremović, aktivistkinja i psihoterapeutkinja.Strah, koji je Lejla godinama osećala, pojačao se posle prošlogodišnje Parade ponosa, na koju nikada nije smela otići, ali njen heteroseksualni brat jeste. 021