Dok je Tramp poredio bliskoistočne protivnike sa „dva deteta u školskom dvorištu“ koja se „svađaju kao ludi“, Rute je dobacio smejući se: „A onda tata ponekad mora da koristi jaku retoriku da bi ih naterao da prestanu.“Rute je jednostavno zaboravio da uvrsti sebe – ili, bolje rečeno, neke glavne aktere EU – u ovu seriju nestašne dece koju je trebalo da istuče strog, ali dobroćudan otac: evropske države su pristale da povećaju svoje vojne izdatke na pet odsto tek nakon očeve oštre opomene.Nažalost, ovo povećanje nije poslužilo evropskoj autonomiji, već je Evropu više nego ikad stavilo pod dominaciju SAD… Tramp je tako otkrio novu ulogu za sebe na svetskoj sceni – ulogu globalnog tate koji čuva mir mešavinom nagrada i brutalnog pritiska, uključujući terorističko bombardovanje.On efikasno deluje kao tata koji je sklon hirovitim ekscentričnostima, neograničen nikakvim univerzalno priznatim diplomatskim pravilima ili jednostavno pravilima opšte pristojnosti, mešajući opšte mudrosti sa povremenim vulgarnostima, a sve to pod znakom pragmatičnog realizma.A zaista sramotna osoba u ovoj aferi nije Tramp, već svi mi poput Rutea koji rado prihvatamo ovu ulogu neposlušnih adolescenata koji čekaju da ih strogi tata kontroliše i napuštamo stav koji bi oni trebalo da zauzmu, stav lidera koji zastupaju principijelnu politiku kao ravnopravni partneri u dijalogu.Setite se kako su Tramp i Vens ponizili Zelenskog u ozloglašenom sukobu u Beloj kući: dok je Tramp bio tata, hladnokrvan u svom ljutitom stilu, grdeći Zelenskog jer ne želi mir, Zelenski se odmah nakon tog šoua očajnički potčinio tatinom autoritetu i izjavio svoju ljubav prema Trampu i SAD…Sa gađenjem se sećam jednog hita iz moje mladosti, „Daddy Cool“ iz 1976. Danas