Ujedno, neko ko bi negovao uzorne odnose sa regionalnim i drugim činiocima.Dalo bi se nagađati da bi to lice moglo da bude skladna kombinacija najboljih ljudskih i političkih svojstava, recimo, bezmalo zaboravljene gospode Milana Panića i prerano preminulog Ivana Đurića, ili, docnije, Nebojše Popova, Zorana Đinđića, Borke Pavićević, možda i Vojislava Koštunice, Vesne Pešić, Borisa Tadića – a u sadašnje vreme, primerice, akademika Dušana Teodorovića, profesora Mila Lompara…?!U svakom slučaju, neophodan nam je relativno politički svež, kredibilan kontrateg vučićevskoj opciji, ugledno ime koje bi, kao mogući izlaz iz ćorsokaka, trebalo da kao takvo što pre bude predstavljeno javnosti.