Article-cluster size (# of articles)
new weight
old weight
lower/upper
Articles count
Total similarity
Avg. similarity
Total chr length
Sentence # average
Sentence # variation
41
2.22
8.24
18.35/0.45
41.00
4.10
0.10
3299.00
1.00
0.00
All clustering variants
Old ranking - len = 41
45 ■ 0.99/0.01 ■ 5 ■ 223.1
Best clustering variants
45 0.99/0.01 5 223.1
Danas

u Palati Srbije, gde je obavezno prijavljivanje, što je u suprotnosti sa zakonom, garantovanim načelom uvida javnosti.Iako je, kako je navedeno, formalno reč o „izmenama i dopunama“, obuhvat plana je gotovo udvostručen – sa 177 na 344 hektara, a sadržinski se plan suštinski menja.Ističe se da je u pitanju, praktično novi plan, koji se donosi bez poštovanja osnovnih zakonskih obaveza i procedura.„Plan se izrađuje na osnovu odluke Vlade Srbije, koja ima pravo da usvaja ovakve dokumente za projekte od značaja za Republiku, iako nema predočenu argumentaciju u čemu leži ovakav značaj i čime se opravdava.

I pored toga, to pravo ne znači da je moguće zanemariti zakone“, navela je ta organizacija.Dodaje se da su u samom postupku izrade plana prekršene zakonske obaveze u pogledu transparentnosti i učešća javnosti.Tokom ranog javnog uvida podneto je, kako je navedeno, preko 35.000 primedbi i potpisa, uključujući i Deklaraciju za očuvanje Beogradskog sajma, koju su potpisale najvažnije stručne institucije i organizacije iz Srbije i inostranstva.Ni jedna od ovih primedbi nije, istaknuto je, navedena u zvaničnom izveštaju, niti su razmatrane stavke iz peticije, čime je javni uvid obesmišljen.Dodaje se da posebnu pažnju izaziva planirano rušenje kompleksa Beogradskog sajma, koji uključuje hale 1, 2, 3 i 4, i koji je prepoznat kao celina od izuzetne kulturne vrednosti.„Iako je hala 1 formalno proglašena za spomenik kulture, zakonska zaštita ovog prostora zahteva očuvanje celokupne arhitektonske celine. Danas

Danas

Da li je kao „antifašista“, kako kažu njegove pristalice, recimo učestvovao u oslobođenju Beograda u kom mu se diže spomenik?Ili je možda na konju – jer spomenik je najavljen kao konjanički – pobednički umarširao sa svojim oslobodilačkim trupama u Zagreb krajem rata?Da li se možda neka njegova četa žrtvovala da bi omogućila civilima da se evakuišu iz nemačkog obruča, kao što je to učinio užički Radnički bataljon?Istorijske činjenice pak govore da su se već u to vreme, u vreme Užičke republike na jesen 1941, Mihailovićevi četnici izravno stavili na stranu nemačkog okupatora usmerivši vojne akcije isključivo protiv pripadnika partizanskog pokreta i civilnog stanovništva koje je podržavalo taj pokret.Ali ipak se vratimo na generalove zasluge – one iste koje ne ume da pobroji čak ni sam predlagač, gradonačelnik Beograda.U njegovom obrazloženju se šturo navodi da je Mihailović pre rata bio „oficir koji je obavljao brojne dužnosti“ a da je posle okupacije „osnovao na Ravnoj Gori Komandu četničkih odreda Jugoslovenske vojske“.Dalje je naveden samo jedan jedini konkretan događaj koji preporučuje Mihailovića za spomenik – akcija spasavanja američkih pilota, tj. nedavno ekranizovana „Operacija Halijard“.I to je doslovce sve što podupire argument o Mihailovićevim zaslugama da mu se podigne spomenik u Beogradu.U obrazloženju naravno ne stoji kako su mu i njegovi prvobitni anglo-američki saveznici okrenuli leđa i, premda anti-komunisti, pragmatično shvatili da u Jugoslaviji postoji samo jedan antifašistički pokret kog valja podržati.Pominje se u obrazloženju i da su ga „komunističke vlasti“ osudile na smrt zbog kolaboracije i ratnih zločina, a naravno, pominje se i odluka o poništenju te presude iz 2015.Ali, šta god znali iz istorije, pa i privatno mislili o Mihailovićevoj (ne)odgovornosti za zločine, ne podiže se spomenik nekom čija je zasluga da možda nije bio ratni zločinac, da možda nije naredio njihovo izvršenje, pa da eto, možda, nije čak ni znao za te zločine.Ali na stranu sada želja njegovih pristalica da ga abolira – spomenik se i onako podiže nekom za ono što je bio, a ne za ono što nije bio, i to možda nije bio.To šta je Mihailović zapravo bio, ne navodi čak ni sam predlagač.Ovaj spomenik bi bio bezočna fabrikacija istorije, uvreda za sve potomke žrtava četničkih pokolja nedaleko i od centra Beograda: pokolja u Vraniću, u Boleču, i mnogih drugih dokumentovanih primera mučenja i egzekucija civila i pripadnika partizanskog pokreta.Spomenik bi predstavljao negiranje niza stravičnih zločina a posebno onih organizovanih sa genocidnim namerama kakvi su bili u Pljevaljskom, Fočanskom i Čajničkom srezu, a čiji izvršilac, Pavle Đurišić, tada izveštava Mihailovića da se „pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.“Spomenik bi bio šamarčina na licu svakog antifašiste i neprestano bi izazivao tenzije i sukobe.Spomenik bi bio nasilna intervencija u javnom prostoru Novog Beograda, grada koji je nastao u vreme socijalizma protiv kog se Mihailović borio daleko više nego protiv fašizma – a sa čim bi se pretpostavljam složili i njegovi današnji istomišljenici.Jedino čemu bi ovaj spomenik zaista bio spomenik, jeste spomenik autokratskoj vlasti čiji se korumpirani sistem raspada ali još uvek veštački održava neistinama, pa samim tim i istorijskim neistinama.Ovakve destruktivne inicijative su s jedne strane infantilne (gradonačelnik se ovde ponaša kao dete koje je preti tantrumom ako mu se želja ne ispuni) ali i veoma ozbiljne u zamajavanju javnosti, stvaranju konfuzija i podela, odvraćanju pažnje od stvarne situacije koju ovakva inicijativa hoće da dodatno zamuti.U vreme društvenih kriza spomenici koji su iole sporni se prosto ne podižu, osim ako se ne želi njima proizvoditi dodatna društvena nestabilnost.Ali ova inicijativa ne tiče se samo đenerala, tiče se i čitave šeme po kojoj Šapićeva garnitura upravlja, zbog koje bi, kako sam ranije Komisiji i predložio, trebalo ne samo sprečiti izgradnju ovog konkretnog spomenika nego i privremeno obustaviti izgradnju svih drugih spomenika dok se ne otkrije milionski iznos koji su građani odvojili za Stefana Nemanju, za šta je zakonski rok tajnosti odavno prošao, ali i dok se ne uspostave jasne procedure i omogući stručna i javna rasprava o načinima obeležavanja javnog prostora u Beogradu.Sednica Komisije za spomenike, sa jednom tačkom dnevnog reda, zakazana je za 25. jun u 10h.Autor je odbornik Zeleno-levog Fronta u Skupštini Beograda i član Komisije za spomenike i nazive ulica i trgovaStavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu.

Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas. Danas

Danas

I pored toga, to pravo ne znači da je moguće zanemariti zakone“, navela je ta organizacija.Dodaje se da su u samom postupku izrade plana prekršene zakonske obaveze u pogledu transparentnosti i učešća javnosti.Tokom ranog javnog uvida podneto je, kako je navedeno, preko 35.000 primedbi i potpisa, uključujući i Deklaraciju za očuvanje Beogradskog sajma, koju su potpisale najvažnije stručne institucije i organizacije iz Srbije i inostranstva.Ni jedna od ovih primedbi nije, istaknuto je, navedena u zvaničnom izveštaju, niti su razmatrane stavke iz peticije, čime je javni uvid obesmišljen.Dodaje se da posebnu pažnju izaziva planirano rušenje kompleksa Beogradskog sajma, koji uključuje hale 1, 2, 3 i 4, i koji je prepoznat kao celina od izuzetne kulturne vrednosti.„Iako je hala 1 formalno proglašena za spomenik kulture, zakonska zaštita ovog prostora zahteva očuvanje celokupne arhitektonske celine.

Dok se planom propagira zaštita kulturnog nasleđa, istovremeno i paradoksalno se predviđa potpuna transformacija ovog prostora u stambeno-poslovnu zonu, što bi dovelo do trajnog gubitka jednog od najvrednijih primera moderne arhitekture u Srbiji“, ocenila je ta organizacija.Navela je da plan zanemaruje i ekološke standarde jer površina javnih zelenih površina po stanovniku ostaje daleko ispod propisanih 10 kvadratnih metara, a u nekim delovima plana iznosi tek oko pet kvadrata, dok u novim blokovima može pasti i na dva kvadrata.„Umesto da odgovori na problem urbanog toplotnog ostrva, koji je posebno izražen na ovom području, plan dodatno smanjuje procenat zelenih površina u direktnom kontaktu sa tlom, a umesto toga nudi ozelenjene krovove i površine iznadpodzemnih garaža, što nije u skladu sa važećim standardima“, navedeno je u saopštenju.U nacrtu plana, kako se ističe, ne postoje jasne tabele kapaciteta, bilansi, ni tačne procene troškova izgradnje i infrastrukturnog opremanja, iako je reč o planu koji predviđa skoro 2,5 miliona kvadrata nove izgradnje.Troškovi opremanja su, kako je navedeno, okvirno procenjeni na oko 200 miliona evra, ali su realni troškovi višestruko veći, što ukazuje na ozbiljan manjak odgovornog planiranja.„Pored toga, plan donosi država, bez ikakvog učešća lokalne samouprave. Danas

Danas

spomenika ove vlasti koji slave podele, korupciju, nasilje, glupost, kao i sve druge više nego jasne odlike fašizma ovog režima – ocenjuje on.On ističe da je krucijalno da opozicija, studenti, akademska zajednica, koliko već danas, unesu to u svoje predizborne, pa i naprosto svakodnevne kulturne i političke, odluke i poruke.Zoran Erić, doktotor istoričar umetnosti i naučni saradnik na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, poručuj da makon svih spomenika koje je ova vlast podigla, njega više nijedna njihova ideja u gradskim okvirima ne iznenađuje.– Koncept i koncepcija glavnog grada socijalističke Jugoslavije i posebno parka Ušće, trebalo d jea predstavlja kulturnu oazu za pet muzeja od čega je podignut samo Muzej savremene umetnost.

Ideja da se sada u tom parku posle niza, inače somnabulnih ideja poput Akva parka i niza drugih, podigne spomenik Dragoljubu Draži Mihailoviću mi deluje kao jedna ideološka odluka prebrisavanja čitave istorije socijalističke Jugoslavije – ocenjuje naš sagovornik.Erić dodaje da ta ideja govori o kontinuiranom revizinonizmu gde se ideje antifašizma potpuno prenebregavaju, kao i uloge i zasluge različitih protagonista u Drugom svetskom ratu, te da je podizanje ovakvog spomenika sa svi mogućih aspekata potpuno neprihvatljivo.– Suština je istorijski ravizionizam, da u pozadini i dalje postoji ideologija četničkog vojvode Vojislava Šešelja i njegovih pulena koji su sada na vlasti i da ta ideja mogućeg ravizionizma ljudi koji su potpuno van istporijskih tokova antifašističke borbe ne mogu da se na taj način rehabilituju i postavljaju njihovi spomenici – zaključuje.Aleksandra Davidov Temerinski, istoričarka umetnosti, ocenjuje da Beograd, na svoju ogromnu nesereću, za aktuelnog gradonačenika ima, prema njenim rečima, “notornu zlonamernu neznalicu” koja poseduje ogromnu moć.– Predlog o podizanju spomeniku ratnom zločincu Dragoljubu Draži Mihailoviću dolazi u ovom trenutku kao svesno i tendenciozno “bačena koska” građanima Beograda i Srbije, kako bi se još jednom poigrali partizana I četnika. Danas