Danas
Zašto na to nema nikakvog odgovora?Opet, ako pretpostavimo da su Rusi svojevremeno „pristali“ da Putinu predaju slobode u zamenu za nešto (kobasicu, red, veličinu), pasivnost je teško objasniti.Ali ako je prihvatimo pasivnost kao normalno stanje populacije, koje ne zahteva nikakav poseban trud da bi se održalo – sve postaje vrlo jasno.Poznata uzrečica da ljudi ćute dok „ne dođu po njih“ ovde jednostavno ne važi i to ne zato što je narod glup ili kukavički.Ista ona mobilizacija jasno je pokazala: kada su došli „po sve“, bilo je dovoljno nečeg stihijskog, čak i ne sasvim protestnog, ali masovnog – da niko više ne dolazi „po sve“.
Vlast je, bez dodatnih signala, zamenila „mrežu za pecanje“ za „podvodne puške“ i upotrebila ih protiv novinara, inostranih agenata, LGBT osoba i mnogih drugih kategorija građana – od kojih većina ne zanima širu javnost, a neke čak i otvoreno iritiraju.Drugim rečima, moj je stav jednostavan: savremeni ruski sistem nije jak zbog podrške većine, kako se često tvrdi, već zbog ravnodušnosti većine.Ta većina nema naročita očekivanja od države, pa se ne uzbuđuje oko izostanka ekonomskog rasta (traži i tražiće individualne načine preživljavanja u raznim uslovima, sve dok joj se ne staje na put), niti oko rata u Ukrajini (dokle god tamo odlaze oni koji dobrovoljno žele da igraju „ruski rulet“ za ozbiljan novac).Ljudi žele samo da imaju izvesnost da njihov običan život nije ugrožen (a moralni argumenti nisu vredni ni diskusije, jer takve okolnosti ne zanimaju i neće zanimati nikoga dok se lično ne suoči s neposrednom opasnošću), i ništa više od toga.Iz svega navedenog, Inozemcev izvlači dva zaključka:Prvi: Ovakvo tumačenje situacije objašnjava potpuni neuspeh ruske liberalne opozicije, koji je u manjoj meri rezultat represije od strane vlasti, a u većoj meri posledica njene sopstvene tematske i političke promašenosti.Površan pogled dovoljan je da se uoči: čitava opozicija obraća se manjinskim grupama od intelektualaca do ljudi netradicionalne seksualne orijentacije, od biznismena do boraca za ljudska prava, od aktivista protiv korupcije do zagovornika ukrajinske pobede.Zahvaljujući naporima vlasti, veliki deo tih kategorija proglašen je izdajnicima, ekstremistima ili nepoželjnim, i njihovi predstavnici su ili emigrirali, ili se povukli u tišinu. Danas