Nesporno je da autori udžbenika moraju imati i autoritet i integritet, ali kako su ovi termini podložni širem tumačenju, glavni kriterijum ispred integriteta i autoriteta morala bi da bude stručnost koja se u Nacrtu zakona ne spominje – kaže Markov.Foto: A. MarkovPodseća da su i sadašnji udžbenici nacionalni imajući u vidu da ih potpisom odobrava ministar, a autori se biraju isključivo od domaćih stručnjaka, neretko iz reda univerzitetskih nastavnika i akademika.– Možda bi bolji izgovor za uvođenje nacionalnih udžbenika bio da se njihovim uvođenjem želi pokušati povratiti ugled i status Zavodu za udžbenike, ali ako je to glavni cilj, zašto onda Zavod ne bi dobio monopol na štampanje svih udžbenika – pita naš sagovornik.Ružica Marjanović, profesorka srpskog jezika i književnosti u Užičkoj gimnaziji, kaže da joj se čini da se o takozvanim nacionalnim udžbenicima uvek govori u okviru neke političke kampanje, a trenutno aktuelni političari koji donose odluke na žalost o školi ne znaju mnogo i to često pokazuju.Podseća na odredbu Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja u kojoj piše da je među osnovnim ciljevima obrazovanja i vaspitanja i razvijanje ličnog i nacionalnog identiteta, razvijanje svesti i osećanja pripadnosti Republici Srbiji, poštovanje i negovanje srpskog jezika i maternjeg jezika, tradicije i kulture srpskog naroda i nacionalnih manjina, razvijanje interkulturalnosti, poštovanje i očuvanje nacionalne i svetske kulturne baštine.– Šta je onda problem? Danas