Article-cluster size (# of articles)
new weight
old weight
lower/upper
Articles count
Total similarity
Avg. similarity
Total chr length
Sentence # average
Sentence # variation
34
9.26
13.73
13.72/1.52
34.00
5.94
0.17
2785.00
1.00
0.00
All clustering variants
Old ranking - len = 34
87 ■ 0.99/0.01 ■ 4 ■ 376.0
Best clustering variants
87 0.99/0.01 4 376.0
21:55 h 22-May-2025
  • Naša pozorišna publika imala je priliku ovih dana da doživi jedan umetnički čin visokih dometa, premijeru predstave „Njih više nema“ u Hartefakt kući, u režiji Andreja Nosova, koja ima i važan društveni značaj, i odvažnost kojom teatar ispinjava svoju obavezu da bude istinit i konkretan u odnosu na stvarnost u kojoj živimo, a takva ostvarenja ne vidimo baš često na našim scenama.U intimnom prostoru Hartefakta, gotovo dokumentaristički, i publika je na neki način akter ove predstave – „Njih više nema“ provocira i preispituje odnos svakog od nas kako osećamo i razumemo sudbine ljudi koji su preživeli genocid u Srebrenici, ali i sve ostale žrtve zločina koji su se desili 90-tih u ratovima u nekadašnjoj Jugoslaviji, i šta su sve posledice tih ratova.To preispitivanje donosi iz vizure ljudskog, empatičnog, moralnog, iz onih etičkih vrednosti koje nas čine ljudima, a ne političkog i nacionalnog, kako smo navikli u našim društvima, što je, pored estetskog najvažniji domet ove predstave.„Njih više nema“ nastala je po tekstu Doruntine Baše, najizvođenije dramatičarke i scenaristkinje iz Prištine, dobitnice brojnih regionalnih i evropskih priznanja (u Hartefakt kući s velikim uspehom već nekoliko godina igra se njena drama „Prst“), a pored sjajne Mirjane Karanović odlične uloge ostvarili su Svetozar Cvetković i Alban Ukaj.U predstavi učestvuju i sarajevski glumci Maja Salkić, Davor Sabo, Kemal Rizvanović, Matea Mavrak, Sanin Milavić, Faruk Hajdarević, Alen Konjicija, Natalia Dmitrieva i Dino Hamidović, koje ne vidimo na sceni, ali čujemo njihove glasove pomoću slušalica, i kao hor koji predvodi glumica Hana Zrno, što ovu predstavu približava žanru antičke tragedije.Ona nas vodi u starački dom za izbeglice u Holandiji, na rođendan Sadike, čiji samotni život čine sećanja na porodicu koja je stradala u Srebrenici, uspomene, drage sitnice koje je sačuvala, halucinacije i iluzije, a živom je održava samo nada da svoju decu i muža nikada neće zaboraviti.
  • ◉ INTERVJU Andrej Nosov: Kod nas se svako pozivanje na odgovornost tretira kao izdajničko delovanje
21:55 h 22-May-2025
  • Naša pozorišna publika imala je priliku ovih dana da doživi jedan umetnički čin visokih dometa, premijeru predstave „Njih više nema“ u Hartefakt kući, u režiji Andreja Nosova, koja ima i važan društveni značaj, i odvažnost kojom teatar ispinjava svoju obavezu da bude istinit i konkretan u odnosu na stvarnost u kojoj živimo, a takva ostvarenja ne vidimo baš često na našim scenama.U intimnom prostoru Hartefakta, gotovo dokumentaristički, i publika je na neki način akter ove predstave – „Njih više nema“ provocira i preispituje odnos svakog od nas kako osećamo i razumemo sudbine ljudi koji su preživeli genocid u Srebrenici, ali i sve ostale žrtve zločina koji su se desili 90-tih u ratovima u nekadašnjoj Jugoslaviji, i šta su sve posledice tih ratova.To preispitivanje donosi iz vizure ljudskog, empatičnog, moralnog, iz onih etičkih vrednosti koje nas čine ljudima, a ne političkog i nacionalnog, kako smo navikli u našim društvima, što je, pored estetskog najvažniji domet ove predstave.„Njih više nema“ nastala je po tekstu Doruntine Baše, najizvođenije dramatičarke i scenaristkinje iz Prištine, dobitnice brojnih regionalnih i evropskih priznanja (u Hartefakt kući s velikim uspehom već nekoliko godina igra se njena drama „Prst“), a pored sjajne Mirjane Karanović odlične uloge ostvarili su Svetozar Cvetković i Alban Ukaj.U predstavi učestvuju i sarajevski glumci Maja Salkić, Davor Sabo, Kemal Rizvanović, Matea Mavrak, Sanin Milavić, Faruk Hajdarević, Alen Konjicija, Natalia Dmitrieva i Dino Hamidović, koje ne vidimo na sceni, ali čujemo njihove glasove pomoću slušalica, i kao hor koji predvodi glumica Hana Zrno, što ovu predstavu približava žanru antičke tragedije.Ona nas vodi u starački dom za izbeglice u Holandiji, na rođendan Sadike, čiji samotni život čine sećanja na porodicu koja je stradala u Srebrenici, uspomene, drage sitnice koje je sačuvala, halucinacije i iluzije, a živom je održava samo nada da svoju decu i muža nikada neće zaboraviti.
  • ◉ INTERVJU Andrej Nosov: Kod nas se svako pozivanje na odgovornost tretira kao izdajničko delovanje
08:00 h 21-May-2025
  • Nikola Kalabić je likvidiran i proglašen ratnim zločincem bez suđenja.
  • Životna priča četničkog komandanta Nikole Kalabića
Beta

| Izvor: Beta | 22.05.2025 Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) je danas predstavljajući u Beogradu svoj izveštaj ocenila da je "najčešća ovdašnja strategija u poricanju zločina tokom ratova devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije, priznavanje da su se desili, ali se ne prihvata pravna kvalifikacija".Rečeno je da je prošle godine "šampion" u tome bio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, a sličan jak intenzitet poricanja očekuje se i ove zbog godišnjice nekih događaja."Tokom prošle godine kampanju poricanja predvodio je Vučić podom Rezolucije Ujedinjenih nacija kojom je 11. jul proglašen Međunarodnim danom sećanja na genocid u Srebrenici.

Vučić je čekao rezultat glasanja ogrnut srpskom zastavom, kao i članovi Vlade, koji su (u Beogradu) pratili TV-prenos sednice UN, otuda i ovaj naziv izveštaja" - "Stanje poricanja - laganje pod zastavom" , rekao je istraživač Branimir Đurović.Po njegovim rečima, najređa strategija je potpuno negiranje da se zločin desio, a primenjuje se i pristup da se prizna da je počinjen, ali se odriče odgovornost za njega."Tokom ove godine može se očekivati slična jaka kampanja poricanja jer se navršava trideset godina od genocida u Srebrenici i kraja rata u Bosni i Hercegovini", ocenio je Đurović navodeći da je prošle godine, na koju se izveštaj odnosi, negiranje nekih ratnih zločina "ostalo u senci Srebrenice".Đurović je ukazao da, pored institucionalnog poricanja čiji su nosioci predstavnici vlasti - s ozbirom na "državnu politiku sećanja čija je osnova revizionizam i odricanje od odgovornosti", postoji i vaninstitucionalno poricanje čiji su nosioci "često mediji, penzionisana vojna lica, čak profesori na Univezitetu, razne desničarske grupe, kvazieksperti na režimskim televizijama, osuđeni ratni zločinci u gostovanjima na njima".Profesorka Beogradskog univerziteta u penziki Snježana Milivojević je ukazala da su mediji glavna platforma za "politike poricanja", u društvima koja ne žele da se suoči s prošlošću, kao i "za heroizaciju počinilaca zločina što je put za izbegavanja političke i pravne odgovornosti"."Mediji su prostor gde se za opštu javnost urušava integritet institucija koje bi trebalo da se bave ratnim zločinima, domaćih sudova ili međunarodih tribunala", navela je Milivojević i rekla da se "zarobljavanjem medija zarobljava društvo".Govoreći o poricanju zločina, naglasila je da reč o "političkom projektu - jer to nisu slučajna, pojedinačna amnestiranja za poneki događaj, već je to pranje biografija, veličanje učesnika u ratnim zločinima, negiranje međunarodnih presuda" što se sve usmerava prema različitoj publici kroz različite vrste medija - od društvenih mreža, do konvencionalih medija - štampe i RTV. Beta