Article-cluster size (# of articles)
new weight
old weight
lower/upper
Articles count
Total similarity
Avg. similarity
Total chr length
Sentence # average
Sentence # variation
49
6.63
13.39
19.80/1.49
49.00
8.09
0.17
3027.00
1.00
0.00
All clustering variants
Old ranking - len = 49
44 ■ 0.99/0.01 ■ 5 ■ 118.0
Best clustering variants
44 0.99/0.01 5 118.0
Danas

Ulica Vase Čarapića, kao i deo ulice Studentski trg i deo ulice Uzun Mirkove od nedelje će biti ulice u kojima je dozvoljen saobraćaj za sva motorna vozila u oba smera, saopšteno je danas iz Sekretarijata za saobraćaj Beograda.Vasina ulica i ulica Studentski trg su do sada funkcionisale u dvosmernom režimu saobraćaja, od Trga republike do Uzun Mirkove, i to samo za vozila javnog gradskog prevoza, taksi vozila i vozila za snabdevanje.Deo Uzun Mirkove, od ulice Studentski trg do ulice Kralja Petra, do sada su motorna vozila koristila samo u jednom smeru, a od sutra će se saobraćaj odvijati u oba smera, što će svim vozačima koji dolaze iz pravca ulice Pjarona de Mondezira (nekadašnja Tadeuša Košćuška) ili Pariske ulice omogućiti direktnu vezu do Trga republike.Kako su naveli iz Sekretarijata, od novih radova koji su izvedeni u Ulici Vase Čarapića, važno je napomenuti da je na raskrsnici Ulice Vase Čarapića i Dobračine izvršena semaforizacija raskrsnice i postavljen pešački prelaz.Na okretnici JGPP uspostavljen je nov pešački prelaz prema Akademskom parku, a ukinuto je autobusko stajalište za turističke autobuse i prebačeno na Kalemegdan.Uz terminus javnog gradskog prevoza kod Akademskog parka rekonstruisano je taksi stajalište i obezbeđno 14 parking mesta.U Uzun Mirkovoj ulici, naspram Etnografskog muzeja, formirana su podužna mesta za parkiranje.Sekretarijat za saobraćaj poziva i apeluje da vozači od nedelje, 25. maja Ulicu Vase Čarapića, ulicu Studentski trg i Uzun Mirkovu tretiraju kao svaku ulicu u kojoj se odvija dvosmerni dinamički saobraćaj i da je ni na koji način ne koriste za nepropisno zaustavljanje i parkiranjePratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Danas

Danas

Bar jednom godišnje zalutam u sopstvenom gradu.Ovog puta sam ušla u autobus 2L.Ušla i bacila se na telefon.Kad sam podigla glavu i pogledala kroz prozor osetila sam se kao teleportovana u grad napravljen za potrebe filma.Ogromne kulise pele su se pod oblake, a majstori što održavaju scenografiju motali su se sa kablovima pod miškom i torbama za alat.Kao predimenzionirane kutije sastavljene od bojenog stiropora, zgrade su me okruživale, neme i prazne.Prišla sam vozaču i saznala da je razbijen krug dvojke.Autobus koji menja tramvaj što ocrtava onaj uvek sa podsmehom pominjani elitni deo Beograda, sada se uputio ko zna gde u pravcu sajma.Razmišljam zašto pod šifrom 2L autobus ne vozi kako bi trebalo, dakle po odavno definisanoj trasi i jedino što mi pada na pamet je upravo to, potreba da se famozna dvojka rasturi kao što se rasturila železnička stanica, kao što se rasturio most od koga još samo luk stoji nad vodom i ogleda se u mutnoj Savi.Valjda je potreba za destrukcijom toliko snažna da nije dovoljno razbucati poznate ulice i srušiti markere grada, već se mora uništiti i sama ideja stabilnosti, mora se uništiti sve što je pripadalo nekom vremenu pre transformacije.Gde smo mi?Nigde.Mi smo samo imena na biračkom spisku i smarači koji ne žele promene, promene koje su odenute u „progres“ i „napredak“ a napretka nema jer je ispred napretka provalija u koju pada šut i građevinski materijal tog ulepšanog sveta.Kao da je ideja da se zbune stanovnici, kao da me s vremena na vreme zavrte snažno sa povezom na očima i tako vrte i vrte dok ne izgubim ravnotežu a onda puste da se u mraku snalazim i pretpostavljam šta je levo, šta desno, kuda idem ako krenem pravo.Malo pomalo grad iz detinjstva i čak mladosti hlapi iz sećanja, ostaje samo toplina u srcu kad pomislim na njega, na duge prolećne šetnje, miris lipe i vrisak kad mi perači ulica uz šeretski smeh isprskaju sandale.Veliki umorni Nemanja, grad što liči na scenografiju, a koji zveči od praznih ulica, koji još najviše ima da se podiči visokom lavandom, beli šatori, zatvorene ulice, autobusi koji bauljaju i brekću na semaforima i ne miču se jer je neko upao u raskrsnicu, taj siroti luk nad vodom, to je neki drugi grad.Ranjav, tužan, nezaštićen.Verujem, jednom će skinuti brojeve i oznake sa svih autobusa i tramvaja i mi ćemo nasumice ulaziti u nadi da ćemo stići kući, jer kuća je još jedino što zavisi od nas.Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Danas