godine, kad je Novoljubimivka izgubila pristup internetu.Tada su već naoružani ljudi neprestano dolazili u selo, ulazili i vršili pretres imanja.Posetili su i Voronkove više puta.Upitani zašto nisu napustili okupiranu teritoriju, par je odgovorio: „A gde bismo to otišli?“Nisu želeli da se vrate u Rusiju, a ne bi im bilo dopušteno da sa ruskim dokumentima pređu na neokupiranu ukrajinsku teritoriju.Iznad svega, osećali su se „kao kod kuće“ tu gde su bili i želeli su da nastave da pomažu Kijevu u njihovim ratnim naporima.Sve se okončalo Sergejevim hapšenjem.Saslušavanje u hladnoj podrumskoj jamiKao ruski državljani, njih dvoje su privlačili pažnju pripadnika ruske bezbednosti od početka okupacije.Ali su tek pred kraj aprila prošle godine Sergeja uhapsili naoružani ljudi u regionalnom centru Tokmaku.Sergej kaže da su ga ljudi, koji nisu nosili nikakve vojne oznake, odveli u jednu kuću i smestili u hladnu podrumsku jamu, oko dva metra široku i tri metra duboku, gde je spavao u čučećem položaju.On opisuje kako je naredni dan bio saslušan sa kesom preko glave i bilo mu je prećeno nasiljem, dok su ga oficiri ispitivali da li je prosleđivao detalje o ruskim položajima Ukrajincima.Nakon što je isprva negirao bilo kakvo učešće, priznao je četvrtog dana zatočeništva, plašeći se da bi ako bude bio izložen nasilju, mogao da otkrije i druge.Dok se to dešavalo, Tatjana kaže da je putovala po oblasti u očajničkoj potrazi za mužem, pozivajući bolnice i mrtvačnice.Njihov sin, koji je još uvek živeo nadomak Moskve, počeo je da kontaktira razne vlasti po Moskvi – od državnog Istražnog odbora do predsednika.Desetog dana od Sergejevog hapšenja, snage bezbednosti došle su kod Tatjana u Novoljubimivki da izvrše pretres.Iskopale su 4.400 dolara iz bašte – ušteđevinu koju je sakrio par.Tek je 7. maja, 39 dana od Sergejevog hapšenja, Tatjana dobila informacije o tome gde joj se nalazi muž.„U Tokmaku mi je policija rekla: ‘On sedi u podrumu. Danas