Ako se uzme dvogled, onda se na njihovim mišicama, nabreklim od danonoćnog listanja knjiga i skripti, mogu videti istetovirani likovi Dositeja Obradovića, Vuka Karadžića, Vaska Pope, Miloša Crnjanskog, Milutina Milankovića… A kada sa te visine pogledaš na reke demonstranata koje se mesecima valjaju beogradskim ulicama, vidiš nepatvorene ustaške legije – sve Maks Luburić do Ljube Miloša – i abonente obojene revolucije koju će nam, književnik i sociolog u najavi, podrobno rastumačiti u delu neprolazne vrednosti, gde će mu recenzenti biti epsikop bački i patrijarh srpski, osvedočeni stručnjaci za „cvjetnaju revaljuciju“ i ostale šarene laže. Odatle se, takođe, vidi i nasušna potreba da se u Kosjeriću formira Ruska stranka, neophodna da politički artikuliše i potom u lokalnom parlamentu štiti prava bratskog manjinskog naroda, to jest svo četvoro njih koji naseljavaju varoš na reci Skrapež. Ako se još malo izoštri pogled, može se videti i nulti broj u ulici Milutina Mladenovića u istom gradiću i na njemu 14 prijavljenih glasača koji užurbano zarezuju olovke, goreći od želje da na predstojećim izborima zaokruže šta i koga treba. Nova