godine, u kome stolar Antal traži od Bolnice za duševne bolesti informacije o bratu koji je u njoj smeštenForenzička psihijatrija u Srbiji danasIako Srbija po stručnosti i dostupnosti lekova ne zaostaje, pojedini pacijenti ostaju zarobljeni u sistemu sa mnogo nedostataka.Oko 20 odsto forenzičkih pacijenata u nekim ustanovama bi odmah moglo da bude otpušteno kada bi ih zajednica prihvatila, piše u izveštaju Helsinškog odbora iz 2015..„Mnogi pacijenti koji spadaju u kategoriju socijalnih slučajeva ostaju u ovoj ustanovi doživotno”, tvrdi se u izveštaju.Đorđe Alempijević, profesor sudske medicine koji je učestvovao u ovom istraživanju, kaže da se od tada situacija nije mnogo promenila.Često su forenzički pacijenti počinili krivično delo unutar porodice, zbog čega ih rođaci odbacuju i nisu spremni da ih prihvate po izlasku iz bolnice, ukazuje on.Ustanove socijalne zaštite, za koje inače postoje liste čekanja za smeštaj, takođe nisu otvorene da ih prime.To znači da pacijent može da ostane u bolnici mnogo duže nego što bi bio u zatvoru da mu je suđeno kao da je prekršio zakon svestan sopstvenih postupaka.„Rešenje bi moglo da država obezbedi kvotu tako da ustanove socijalne zaštite prvo ponude 20 ili 30 odsto slobodnih mesta psihijatrijskim ustanovama.„Tako bi psihijatrijske bolnice mogle da se prazne“, kaže Alempijević.No, ovo rešenje zahteva gradnju još novih ustanova.Pored prenaseljenosti, izveštaj Komiteta za sprečavanje mučenja beleži i da u Zatvorskoj bolnici nema dovoljno zaposlenih.Lečenje se često svodi na davanje lekove, pre svega benzodiazepina, koji deluju na centralni nervni sistem smanjujući aktivnost u mozgu.Uglavnom se koriste za lečenje anksioznosti, nesanice i napetosti.„Jedina svetla tačka je malobrojno, ali uglavnom entuzijastično medicinsko osoblje koje nastoji da izađe u susret potrebama pacijenata.„Ipak, rad u takvim uslovima i njih dovodi u rizik od sagorevanja, o čemu se uglavnom ne priča“, kaže sociološkinja Ljubičić.Osuđeni pacijenti su dobili meru koja podrazumeva lečenje, podseća Alempijević.„Ta mera ne znači da treba samo da ih zaključate i sklonite sa ulica.„Savremeno lečenje ne podrazumeva samo psihofarmakoterapiju, nego i sve druge vidove.„Bez obzira na posvećenost ljudi koji rade, neminovno u takvim uslovima postoji pad kvaliteta lečenja“, kaže Alempijević.Prethodnih godina, psihijatri u Srbiji su ukazivali i da nedostaju forenzičke ustanove za decu koja su počinila krivično delo pod uticajem velikih psihičkih poremećaja.Doktorova kula danasDoktorova kula je sagrađena pre dva veka u naselju Guberevac, tada na periferiji Beograda.Mesto koje je doktor Vito Romita izabrao probudilo je sumnju kod vezira, te je tražio da se obustavi gradnja.Vezir se boji „što se zida kuća slična fabrici“, jer se „sa te kuće može topovima naneti šteta njegovom konaku u gradu”, piše Ivana Vesković, iz beogradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture na osnovu arhivskog dokumenta.„Romita se branio da ne zida kuću s namerom da napada tvrđavu jer je ne bi onda gradio od blata sa unutrašnjim zidovima od drveta.„Arhitektonski, iako u sebi sjedinjuje različite stilove i uticaje, najviše je imala odlike kule po čemu je i dobila naziv: četvrtastog oblika od kamena bez obrade, sa malim prozorima u prizemlju“, piše Vesković. Zgrada pripada Klinici Laza Lazarević i postoji plan rekonstrukcije, ali se čeka odluka o finansiranju.„Doktorova kula je naš prapočetak, istorijski spomenik, višestruko važan.„Nadamo se da će biti obezbeđena materijalna sredstva za njenu obnovu“, kaže Simić.Zgrada je pod zaštitom beogradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, iz kojeg nisu odgovorila na pitanja BBC novinarke o njenoj sudbini.‘Svakome može da se desi’Pored Zatvorske bolnice u Beogradu, forenzički pacijenti danas se leče u ustanovama u u Vršcu, Gornjoj Toponici i Kovinu.Prošle godine su otvorena nova forenzička odeljenja u bolnici u Padinskoj skeli, koja pripada Klinici Laza Lazarević, „koju su pohvalili članovi međunarodnog komiteta za sprečavanje mučenja (CPT-a)“, kaže Simić.„Naši pacijenti imaju komotan prostor, imamo dovoljno zdravstvenih radnika, primenjuju se različiti vidovi terapije.„Cilj svakog lečenja jeste da se pacijent što pre socijalno rehabilituje i uključi u život.