Životna sredina | Izvor: Beta | 20.05.2025 Više od trećine pčela i drugih oprašivača suočeno je s izumiranjem na globalnom nivou i ako se taj trend nastavi osnovne kulture poput pirinča, kukuruza i krompira sve češće će biti zamenjivane drugim hranljivijim usevima, što će na kraju dovesti do neuravnotežene ishrane, upozorili su stručnjaci za bezbednost hrane iz Evropskog parlamenta.U saopštenju povodom Svetskog dana pčela 20. maja, ukazuje se da je oprašivanje osnovni proces za opstanak ekosistema, a samim tim i planete Zemlje i da je zato od presudne važnosti da se zaustavi nestajanje oprašivača. Oprašivači ne doprinose samo direktno prehrambenoj bezbednosti, već su ključni i za očuvanje biodiverziteta.
Šimpanze u divljini Šimpanze u Ugandi snimljene su kako koriste lekovite biljke, na više načina, za lečenje otvorenih rana i drugih povreda.Tokom istraživanja koje je usledilo posle prošlogodišnjeg otkrića da šimpanze svesno traže i jedu određene biljke radi samolečenja, naučnici su pratili i posmatrali ove životinje da bi utvrdili kako se nose sa povredama.Naučnici sa Univerziteta u Oksfordu, u saradnji sa timom iz šume Budonga, snimili su šimpanze kako koriste biljke kao „šumsku prvu pomoć”, kako na sebi, tako povremeno i na drugim jedinkama njihove vrste.Njihova studija, koja je obuhvatila i analizu višedecenijskih zapisa drugih istraživača, pretočena je u katalog različitih načina na koje šimpanze koriste prirodne šumske izvore za negu i lečenje.Istraživači navode da ova studija, objavljena u stručnom časopisu Frontiers in Ecology and Evolution, pruža dodatne dokaze da primati, među kojima su šimpanze, orangutani i gorile, koriste prirodne lekove na različite načine za očuvanje zdravlja u divljini.Vodeća istraživačica Elodi Frejmen objašnjava da postoji „čitav repertoar ponašanja koji šimpanze primenjuju kada su bolesne ili povređene da bi se samostalno lečile i održavale higijenu”.„Neka od tih ponašanja podrazumevaju upotrebu biljaka koje rastu ovde u šumi.„Šimpanze ih stavljaju direktno na rane ili ih prvo sažvaću, pa onda sažvakani biljni materijal nanose na otvorenu ranu”.Pogledajte i video: Divlje šimpanze koriste lekovito bilje za „prvu pomoć"Istraživači su analizirali snimak veoma mlade ženke šimpanze koja žvaće biljke i zatim to nanosi na ranu na telu njene majke.Pronašli su i zapise o šimpanzama koje su lečile rane drugih jedinki sa kojima nisu bile u srodstvu.To je, kako objašnjava dr Frejmen, posebno uzbudljivo „jer pruža dodatni dokaz da šimpanze u divljini imaju empatiju”.
Margaret Hau je bila asistentkinja dr Džona C. Lilija, koji je šezdesetih godina sproveo veoma neuobičajen eksperiment sa delfinima koji je trajao deset nedelja.
Ispod padina bujne šume u kanadskoj provinciji Alberti, skrivena je masovna grobnica.Na tom mestu nalaze se ostaci hiljada dinosaurusa, ubijenih u trenu tokom strašne katastrofe.Tim paleontologa zato je stigao u Pajpstoun krik (Pipestone Creek), mesto koje s pravom nosi nadimak „Reka smrti”, da pokuša da reši zagonetku staru 72 miliona godina - kako su tačno svi oni nastradali?Njihovo istraživanje počinje snažnim udarcem malja.Sirova sila je potrebna da se razbije debela stena koja prekriva ono što profesorka Emili Bemfort, koja predvodi iskopavanja, opisuje kao „paleontološko zlato”.Kada je njen tim počeo da pažljivo uklanja slojeva zemlje i prašine, tako su iz njega izranjale isprepletane fosilizovane kosti.„Ona velika gomila kostiju tamo, mislimo da je deo karlice”, kaže profesorka Bemfort, dok je posmatra njen pas Aster, čiji zadatak danas je da zalaje ako primeti medveda u blizini.„Onda ovde imamo sve ove duge, tanke kosti.