021
Walking with Dinosaurs/BBC Studios Pahirinosaurus je imao karakteristične rogove nalik jednorogu, kao što je prikazano na ovoj kompjuterski generisanoj slici Veće životinje otkrivaju dodatne tragove Kost pronađena u Brdima srušenih stabala koja su bila dom dinosaurusima vrste edmontosaurus Ovaj deo severozapadne Alberte nije bio dom samo pahirinosaurusu.Još veći dinosauri su lutali ovim krajevima, a njihovo proučavanje ključno je za razumevanje praistorijskog ekosistema.Posle dva sata vožnje, stižemo do područja zvanog Brda srušenih stabala (Deadfall Hills).Do našeg odredišta moramo da pešačimo kroz gustu šumu, prelazimo brze reke i penjanjemo se preko klizavih stena.Ovde iskopavanja nisu potrebna - džinovske kosti leže uz obalu, očišćene tekućom vodom, kao da samo čekaju da budu prikupljene.Brzo se uočavaju ogroman pršljen, kao i delovi rebara i zuba koji su rasuti po mulju.Paleontolog Džekson Sveder posebno je zainteresovan za ono što izgleda kao deo lobanje dinosaurusa.„Većina onoga što ovde pronalazimo pripada dinosaurusima sa pačjim kljunom, zvanim edmontosaurusi.„Ako je ovo kost lobanje, u pitanju je ogroman primerak, verovatno dug oko 10 metara”, kaže on.Edmontosaurus, takođe biljojed, lutao je šumama kao i pahirinosaurus, i takođe pomaže paleontolozima da stvore jasniju sliku o ovom drevnom svetu.Sveder je kustos zbirke u Muzeju dinosaurusa „Filip Džon Kuri" u obližnjem gradu Grand Preriju, gde se kosti oba diva odnose na čišćenje i analizu.Trenutno radi na ogromnoj lobanji pahirinosaurusa, koja je duga oko 1,5 metara i nazvana je „Veliki Sem”.
Džekson Sveder radi na lobanji „Velikog Sema” u potrazi za novim saznanjima o ovom drevnom svetu Dok radi, pokazuje mesto na vrhu koštanog dela oko vrata gde bi trebalo da se nalaze tri roga, ali srednji nedostaje.„Sve lobanje koje su donekle očuvane imaju rog na tom mestu”, kaže on.„Ali izgleda da nedostaje njegov lep mali rog nalik onom kod jednoroga”.Tokom godina rada na ovom izuzetnom nalazištu, tim iz muzeja prikupio je oko 8.000 fosila dinosaurusa, a radne površine u laboratoriji su prekrivene kostima.Tu se nalaze kosti pahirinosaurusa svih uzrasta, od mladunčadi do starijih jedinki.Materijal velikog broja primeraka ovih životinja omogućava istraživačima da bolje razumeju biologiju dinosaurusa i shvate kako je vrsta rasla i kako im je bila organizovana zajednica.Takođe mogu da proučavaju individualne razlike i otkriju kako je jedan pahirinosaurus mogao da se izdvaja iz krda, kao što je možda slučaj sa „Velikim Semom” i njegovim rogom koji nedostaje.Iznenadna katastrofa Walking with Dinosaurs/BBC Studios Veruje se da je krdo verovatno uništeno u prirodnoj katastrofi Sva ova istraživanja - kako u muzeju, tako i na terenu - pomažu timu da odgovori na ključno pitanje: kako je moguće da su sve ove životinje u Pajpstoun kriku uginule u istom trenutku?„Verujemo da je u pitanju bilo krdo u sezonskoj migraciji, a koje je zadesio katastrofalan događaj i praktično ga uništio.„Ako ne celo, onda svakako veliki broj jedinki”, objašnjava profesorka Bemfort.Svi dokazi ukazuju na to da je uzrok bio iznenadni bujični poplavni talas, možda snažna oluja nad planinama, koja je pokrenula nezaustavljivu bujicu vode pravo na krdo, čupajući drveće iz korena i pomerajući stene.Profesorka Bemfort kaže da pahirinosaurus nije imao šanse to da preživi.„Ove životinje nisu mogle brzo da se kreću zbog njihove brojnosti, a bile su i veoma teške u prednjem delu tela, i uopšte nisu bili dobri plivači”.Stene pronađene na nalazištu pokazuju vrtložne šare u sedimentima, što predstavlja tragove brzih i snažnih voda koje su sve pretumbale.Izgleda kao da je ova katastrofa zamrznuta u vremenu, kao talas u kamenu. 021